Kuća Babe Jage stoji skrivena duboko u šumi. Nije obična nastamba. Škripi, pomiče se i promatra. Svaki njezin korak odzvanja među stablima. Pronaći kolibu nije lako. Prići joj još je teže.
U istočnoslavenskoj predaji, koliba je gotovo jednako poznata kao i Baba Jaga. Stoji na golemim kokošjim nogama, okružena ogradom od ljudskih kostiju, na mjestu gdje poznati svijet polako ustupa mjesto nečemu mnogo starijem.
Ograda od kostiju
U priči o Vasilisi Prekrasnoj, kolibu okružuje ograda od ljudskih kostiju. Na svakom kolcu nalazi se lubanja, a njezine prazne očne duplje svijetle kroz noć poput svjetiljki. Jedan kolac ipak ostaje prazan, kao da još nekoga čeka.
Ograda je više od granice. Ona je obećanje. Drugi su prije tebe stigli do ovoga mjesta, ali nisu se svi vratili. Blijedi sjaj lubanja osvjetljava put do vrata, no nikada ne otkriva što se krije s druge strane.
Priđeš li preblizu bez dopuštenja, to prazno mjesto
će postat tvoje.
Kokošje noge
Iza ograde stoji koliba na golemim kokošjim nogama. Kreće se među stablima, čas čučne kako bi zagrebala zemlju, a zatim se ponovno uspravi i nastavi svojim putem. Vrata nikada nisu ondje gdje ih očekuješ i uvijek se okreću od onoga tko im prilazi.
Doći do kolibe tek je početak. Ulaz se okreće od svakoga tko mu se približi. Samo oni koji poznaju prave riječi mogu zaustaviti kolibu i natjerati je da im okrene lice.
Samo odvažni, ili oni dovoljno ludi, izgovaraju riječi koje kolibu tjeraju da se okrene.
Riječi koje okreću kolibu
Ruske narodne priče pamte riječi koje otvaraju put do kolibe. S koljena na koljeno prenosile su se gotovo nepromijenjene.
"Kolibice, kolibice, okreni leđa šumi, a lice meni."
Na te se riječi kokošje noge saviju, koliba se okrene, a vrata napokon stanu pred putnika. Koliba se okreće samo kada se izgovore drevne riječi. U svim drugim slučajevima koliba jednostavno ponovno okrene leđa.
Čuvarica praga
Koliba je živa čuvarica praga Babe Jage. Iako koliba može otvoriti vrata, prava kušnja tek počinje. Hoće li putnik pronaći mudrost, nagradu ili vlastitu propast, ovisi o Babi Jagi.
Prijeći njezin prag znači ostaviti poznati svijet iza sebe. Vasilisa Prekrasna dolazi po vatru, a vraća se noseći svjetlo i teško stečenu mudrost. Mnogi junaci prolaze istim putem, bilo da tragaju za dalekim kraljevstvima, nemogućim odgovorima ili bićima poput Koščeja Besmrtnog. Prije nego što susretnu Babu Jagu, svi najprije moraju prijeći prag njezine kolibe.
Ne otvaraju se sva vrata ključem. Neka traže hrabrost i prave riječi.
